Đurđevdan: Prolećna magija bilja, Sveti Đorđe pomaže svakome ko mu se obrati molitvom

Đurđevdan je jedan od najviše slavljenih praznika kod Srba. Kićenje kapija i ulaznih vrata venčićima od poljskog cveća i umivanje biljem, samo su par od brojnih svetkovina kojih je na ovaj dan više nego na bilo koji drugi prolećni praznik * Smatra se da je Svetom Đorđu, zbog postojane čvrste vere, Bog podario moć da pomaže u nedaći svakome ko mu se obrati molitvom, pa se zato često javlja u snovima onih koji ga prizivaju i, veruje se, pomaže u nevolji.

Image by laminaria-vest from Pixabay 

Đurđevdan je jedna od najbrojnijih i najomiljenijih srpskih slava. Sveti Velikomučenik i Pobedonosac Georgije rođen je u Kapadokiji, od bogatih i blagočestivih roditelja.Visoki oficir cara Dioklecijana, pretrpeo je žestoka mučenja zbog vere u Hrista. Žena Dioklecijanova, Aleksandra, videvši stradanje Đorđevo, poverova u Hrista. Oboje postradaše za Veru 303. godine. Po želji Svetiteljevoj, pred stradanje, sahranjen je u Lidi Palestinskoj, severno od Svetog Grada Jerusalima, odakle Mu i majka rodom beše. Car Konstantin na tom mestu sagradi veličanstvenu Crkvu Svetog Đorđa. Mermerna ploča nad Grobom Pobedonosca Georgija, i Njegovim Čudotvornim Moštima, mirotoči neprestano, i kraj Nje se dešavaju brojna Čuda i isceljenja. Crkvu u Lidi pohode hodočasnici iz celog sveta.

Đurđevdan je jedan od najviše slavljenih praznika kod Srba, koji se u našoj bogatoj narodnoj tradiciji ipak izdvojio po neverovatno živopisnoj običajnoj praksi. Kićenje kapija i ulaznih vrata venčićima od poljskog cveća i umivanje biljem, samo su par od brojnih svetkovina kojih je na ovaj dan više nego na bilo koji drugi prolećni praznik, u slavu oživljavanja prirode, bujanja života i ponovnog stupanja na snagu kreativnih sila, sila stvaranja i rađanja.

Sveti Đorđe je i danas poštovan kao zaštitnik mnogih država (među njima i Engleske, ali i pravoslavne Gruzije koja je po njemu i dobila ime: Gruzija - Georgija, Zemlja Đorđeva) i gradova u Evropi (poput Moskve, na čijem je grbu), profesija i organizacija. Poštovan je i kao zaštitnik konjice, vitezova i viteštva i krstaških pohoda (riterski redovi "U ime Boga i Svetog Đorđa")...

Kao možda manje poznatu činjenicu u vezi sa ovim svecem trebalo bi pomenuti i onu na koju je ukazao Matej Arsenijević, autor obimne studije "Božanska i vaselenska tajna Sveto Velikomučenika Pobedonosca Georgija", navodeći da je Drugi svetski rat u stvari, faktički, okončan u Berlinu 6. maja, na pravoslavni Đurđevdan - koji je te 1945. godine pao na Vaskrs! I to na (teško je poverovati u novu slučajnost?!) imendan ruskog generala Georgija (po naški Đorđa) Žukova, koji je lično vodio operaciju zauzimanja Berlina. I po čijem je naređenju, kako je posvedočio arhimandrit Jovan Krestjanik, duž prve linije frona u odlučujućim trenucima  borbe, bila nošena kazanska ikona Majke Božje.

Kao što će ostati upamćeno i da se veliki požar, koji je progutao skoro polovinu manastira Hilandara, 2004. godine, zaustavio baš kod pirga i paraklisa posvećenih Svetom Đorđu, koje su 1200. godine sazidali njegovi ktitori Sveti Simeon i Sveti Sava.

Svetom Đorđu je, inače, danas u srpskom narodu posvećeno više od 370 crkva i manastira, praktično koliko ima i dana u godini. Među njima su manastir Đurđevi stupovi, Staro Nagoričino, Temska, Kasteljan, Vraćevšnica, Bogovađa, Crkva na Oplencu, kao i Saborne crkve u Novom Sadu i Kruševcu...

   

Čudesna moć bilja      


Praznik svetog Đorđa, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku veru, obeležava se u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve i jedna je od najčešćih slava pravoslavnih Srba (po narodnoj pesmi, bio je krsna slava i Marka Kraljevića i vlastelina Mrnjavčevića). Smatra se da mu je, zbog postojane čvrste vere, Bog podario moć da pomaže u nedaći svakome ko mu se obrati molitvom, pa se zato često javlja u snovima onih koji ga prizivaju i, veruje se, pomaže u nevolji.

Đurđevdan se u narodu smatra za prekretnicu između odlazeće zime i nastupajućeg leta, samim tim i za praznik oživljene prirode, kada se raznim običajnim radnjama nastoji preneti njena snaga, pre svega nove vegetacije, na ljude, životinje, useve i vinograde. Otuda i brojni narodni običaji, od kojih su glavni pletenje venaca od bilja, umivanje biljem, kupanje na reci.

“Izgledalo je da u ovoj đurđevskoj noći kasaba cepti u groznici… Iza tarabe su se čuli veseli glasovi devojaka što su spremale miloduh i crvena jaja u bakrače pune vode da se u ranu zoru izmiju, kao divljaci, verujući čaroliji cvijeća u noći… u ponoć otići će ove djevojke pod vodenice i gole se kupati na vodenoj maji što je rasipa vodenički točak… - nadahnuto je zapisao Meša Selimović u svom romanu "Derviš i smrt".

Verovanje kaže da je ta zapenjena voda koja prska sa vodeničkog kola magijskog delovanja: štiti od bolesti, čini lice svežim i lepim, kožu mekom i nežnom. I nije se samo umivalo u toj vodi. U nju se stavljao đurđevak sa zelenim lišćem, a zatim se sušio i pripremao kao pouzdan lek protiv prehlade.

Đurđevak se i inače smatrao za izrazito magijsku biljku, a nekada su je i lekari puno preporučivali, pa je vidimo i u ruci Nikole Kopernika, na poznatom drvorezu sa njegovim likom. Francuzi, ne zaboravljajući svoje keltske korene, veruju da đurđevak donosi sreću. Zanimljivo je da je za njih proslava 1. maja nezamisliva bez ovog cveta, a tradicija je da se odlazi na prvomajski izlet (praznik starih Kelta), da se bere đurđevak.

Đurđevak sadrži i glukozid, najjači srčani otrov biljnog sveta, pa su se njime obilato koristile i veštice, a kitili su se njime i naši hajduci kada bi se na Đurđevdan odmetali u hajduke, sve po onoj narodnoj pesmi: “Đurđev danak, hajdučki sastanak”.

Uz ovaj dan narodna tradicija vezuje i druge billjke, poput omana, koji su devojke brale, ostavljale preko noći na rosi, a onda sušile, da bi po Đurđevdanu poslužila za “ljubavnu pomamu”. Drugim rečima, o Đurđevdanu se spremao i svojevrsni narodni afrodizijak. Oman ubran u petak uoči Đurđevdana, spada, pored odoljena, i u najkorišćenije amajlije protiv “zlih očiju”. Njegov koren se sušio i kasnije ušivao u garderobu ili koristio kao dodatak u spravljanju amajlija. Usitnjen, osušen koren, koristi se za kađenje, u nameri da se očisti prostor od zlih sila i magija.

Verovanje je da čudesnu moć ima i bosiljak koji je u noć pred Đurđevdan pokupio rosu.


Lekoviti đurđevak


Đurđevdanska biljka je u narodu popularna i zbog svojih lekovitih svojstava. U tradicionalnoj medicini đurđevak se koristi za bolji rad srca i srčane aorte, protiv jakog krvarenja i ubrzanog rada srca, za bolje izlučivanje mokraće kod plućnih bolesti, za jačanje tela, protiv glavobolje izazvane promenama vremena, reume, gihta, nervoze, razdražljivosti.

Recept protiv glavobolje uslovljene nevremenom, reume i gihta, tako, glasi: sveže lišće đurđevka stavi se da se dobro namoči u vinskom sirćetu, pa se time masiraju oboleli delovi tela.

Protiv migrene: uzeti po 25 grama cveta i lista đurđevka, lista nane i korena odoljena, pomešati ih, pa od ove smeše odvojiti tri kašike i preliti sa 400 grama vrele vode, ostaviti poklopljeno četiri sata, procediti, zasladiti medom i piti umesto vode.

Protiv arterioskleroze i povišenog krvnog pritiska: napraviti mešavinu od po jedne kašike cveta đurđevka, metvice i odoljena, pa od nje uzeti jednu kašiku i preliti je sa 200 grama hladne vode. Poklopiti, staviti na štednjak i zagrejati do ključanja, a zatim skloniti, ostaviti da stoji jedan sat, pa procediti i piti – tri puta dnevno bez zasladjivanja – posle jela. Čaj se pije dva dana, pa se pravi pauza od dva dana. Terapiju sprovoditi uz kontrolu lekara i obaveznu primenu odgovarajuće dijete.

S obzirom da je đurđevak otrovan, ne preporučuje se priprema u domaćinstvu, a najbolje je tinkturu nabaviti u apoteci. Posle branja đurđevka (koje se ne preporučuje trudnicama i deci) ruke treba dobro oprati toplom vodom i sapunom.

Bogata običajna praksa


Rekosmo da se u našoj bogatoj narodnoj tradiciji Đurđevdan izdvojio po neverovatno živopisnoj običajnoj praksi.

Tako je običaj da, uoči praznika, domaćica uzme uskršnje jaje “čuvarkuću” i stavi ga u sud. Okolo naređa razno bilje: zdravac (simbol zdravlja), dren (za čvrstinu), grabež travu (da se momci grabe oko devojke), bršljan (da snahe budu privržene kući), koprivu ("da kopriva opeče bolesti sa njim"), selen ("da duša miriše kao selen")… Sve ovo se polije vodom do vrha posude i stavi pod ružu, da bi se sutradan, odmah posle ustajanja, ukućani umili tom "posebnom" vodom, uz želju da budu lepi i rumeni kao crveno jaje. Ono se kasnije vraća da čuva kuću do narednog Vaskrsa, kada će biti zakopano ispod voćke koja nije rađala, da bi dogodine donela plod.

Veče uoči Đurđevdana neko od ukućana nakida zelene grančice i njima okiti kapije, kao i vrata i prozore na kući, kako bi godina i dom bili berićetni. Takođe, opletu se venčići od "đurđevskog cveća", poput đurđevka i mlečike, i njime se okite ulazna vrata. Običaj je bio i da žene i devojke donesu uveče kući "omaje" tj. vode sa vodeničkog kola, "da se od njih svako zlo i prljavština otrese i otpadne", kao omaja od kola.

Na sam Đurđevdan se, inače, ustaje rano, pa se odlazi na uranak u šumu, planinski vis ili livadu uz reku ili potok. Tamo se bere razno bilje, pletu venci, po mogućstvu i okupa u reci (u koju se ponekad bacaju venci od raznog cveća ili se sipa mleko), pre sunca.

U neraskidivoj vezi sa Đurđevdanom je i Biljni petak koji mu prethodi i tada se bere lekovito bilje, a narodni travari odlaze na njima znana mesta po visoravnima i proplancima. Veruje se da bilje ubrano na ovaj dan ima lekovita svojstva.

Proleće u ogledalu magije


Ali, Đurđevdan je i prilika za razna proricanja i gatanja. Pod devojački jastuk stavljali su se predmeti pojedinih mladića, pa kojeg bi ona sanjala, taj bi joj bio “zapisan” za muža.

Raširen je bio i običaj da devojka uoči samog praznika oguli veliku, lepu, crvenu jabuku, ne prekidajući ni na jednom mestu nit kore – to učini neposredno pred spavanje, u tišini, ne razgovarajući ni sa kim, a koru jabuke stavi pod jastuk, zamotanu u vezenu maramu. Te noći sanjaće onoga sa kojim će biti “zauvek”. U nekim krajevima devojke gule crvenu jabuku sve dok se kora ne prekine. Zatim, u pretprazničnoj noći takvu traku od kore bace preko ramena. Veruje se da će kora pasti tako da pokaže prvo slovo imena ili neku drugu osobenost momka za koga će se devojka udati.

Dani oko Đurđevdana su, po narodnom verovanju, pogodni i za spravljanje ljubavnih amajlija i “bacanje čini”. Još i danas se može naići na verovanje da sva čaranja, bajanja i crnomagijske čini nestaju upravo na Đurđevdan. Drugim rečima, na ovaj dan prestaju magijska čarobnjaštva prethodnih meseci, a stvaraju se nova. “Zato se tog dana treba čuvati” – upozorio je i Dračen Jakčin, autor “Proleća u ogledalu magije” – “da nam neko u kuću ne unese spletene raznobojne konce, crnu vunu ili kakvu sličnu čaroliju zla”.

Poseban odnos prema Đurđevdanu imaju Romi. Kako je najveći neprijatelj na njihovim vekovnim putovanjima bila zima, u svetom Đorđu videli su najvećeg prijatelja. Za njih on ne ubija aždaju, već hladnoću. U mahalama se na ovaj praznik svira nadahnuto i iz sve snage, a opšte veselje traje do kraja praznika.

Uoči praznika, Romi poseku mladu vrbu, okite je vencima i cvećem i pobodu u zemlju. Rodne žene stave neki deo svoje odeće ispod drveta da prenoći, pa ako sledećeg jutra nađu list tog drveta da leži na odeći, sigurne su da će imati lak poprođaj. Idućeg jutra, svi se okupe oko drveta. Glavna figura svetkovine je zeleni Đorđe, mladić pokriven od glave do pete zelenim lišćem i cvećem. On baci nekoliko rukoveti trave stoci (ako je ima) da ne bi bilo oskudice u hrani tokom naredne godine. Zatim uzme tri eksera, koji su tri dana i tri noći bili u vodi, i zabije ih u vrbu, pa ih onda izvadi u potok ili drugu vodu.

U mnogim krajevima, Romi uoči Đurđevdana lože u svojim naseljima na ulicama velike vatre oko kojih igraju i pevaju. Na sam praznik izjutra odlaze na izlet negde u okolinu, gde peku jagnje i vesele se.     

Slavoljub Marković
, Astro sajt

Ljubavna magija i čini




Praznik je i prilika za razna proricanja i gatanja. Pod devojački jastuk stavljali su se, tako, predmeti pojedinih mladića, pa kojeg bi ona sanjala, taj bi joj bio “zapisan” za muža.

Raširen je i običaj da devojka uoči samog praznika oguli veliku, lepu, crvenu jabuku, ne prekidajući ni na jednom mestu nit kore – to učini neposredno pred spavanje, u tišini, ne razgovarajući ni sa kim, a koru jabuke stavi pod jastuk, zamotanu u vezenu maramu. Te noći sanjaće onoga sa kojim će biti “zauvek”. U nekim krajevima devojke gule crvenu jabuku sve dok se kora ne prekine. Zatim, u pretprazničnoj noći takvu traku od kore bace preko ramena. Veruje se da će kora pasti tako da pokaže prvo slovo imena ili neku drugu osobenost momka za koga će se devojka udati.

U okolini Aleksinca devojka pogleda momka kroz prsten i kaže: “Kad budeš uzvratio ovaj pogled, tada se razdvojio od mene”.

Dani oko Đurđevdana su, po narodnom verovanju, pogodni i za spravljanje ljubavnih amajlija i “bacanje čini”. Još i danas se može naići na verovanje da sva čaranja, bajanja i crnomagijske čini nestaju upravo na Đurđevdan. Drugim rečima, na ovaj dan prestaju magijska čarobnjaštva prethodnih meseci, a stvaraju se nova. “Zato se tog dana treba čuvati” – upozorio je i Dračen Jakčin, autor “Proleća u ogledalu magije” – “da nam neko u kuću ne unese spletene raznobojne konce, crnu vunu ili kavku sličnu čaroliju zla”.

Uostalom, dugo su odolevala vremenu i verovanja o sakupljanju veštica u đurđevskoj noći, ali i vila na sam praznik...

A prema “narodnoj meteorologiji” se veruje da će ako je na Đurđevdan vedro - "biti plodna godina", a ako na ovaj praznik i sutradan pada kiša - "da će leto biti sušno". Kaže se u Srbiji da koliko nedelja pre Đurđevdana zagrmi, toliko će biti tovara žita te godine.

U svakom slučaju, đurđevdanska običajna praksa potvrđuje da je proleće, u svim verovanjima i religijama, bilo mitsko i magično. Njegov kult plodnosti bio je povezan sa radostima života i vegetacije, i preoblikovan u misterije. Tako i sveti Đorđe, kao narodno prolećno božanstvo, pesmama otapa led, donosi zdravlje, igru i veselje, puni livade cvećem, njive klasjem, bačve vinom, polja jaganjcima.
  
Možda nešto od tog daha do vas donese baš predstojeći praznik…
Share on Google Plus

Astro sajt: Info

INFOrmacije i saveti za ljude otvorenog duha.
    Blogger Comment
    Facebook Comment

0 коментара:

Постави коментар