Uživajte u božićnoj priči poznatoga brazilskoga romanopisca Paula Coelha, koja govori o skromnosti, iskrenosti, požrtvovnosti i, pre svega, ljubavi.Prije mnogo godina na sjeveroistoku Brazila živjeli neki muž i žena i bili su jako siromašni. Jedna kokoš bila im je sve blago. Živjeli su vrlo teško od jaja koje bi im kokoš snijela. A na Badnjak kokoš im ugine. Muž je imao tek nekoliko novčića, što pak nije bilo dovoljno za večeru, pa pođe seoskom župniku po pomoć. No, umjesto da mu pomogne, župnik mu tek reče:
- Ako Bog zatvori vrata, ti otvori prozor. Kad već novcem ne možeš gotovo ništa kupiti, pođi na sajam i kupi prvo što ti ponude. Ja blagoslivljam tvoje trženje, a budući da se na Božić događaju čuda, nešto će zauvijek promijeniti tvoj život.
Iako nije bio uvjeren da je to najbolje rješenje, čovjek pođe na sajam. Tada ga ugleda neki trgovac kako besciljno luta pa ga upita što želi.
- Ne znam. Novca imam vrlo malo, a župnik mi reče da kupim prvo što mi ponude.
Taj je trgovac bio strašno bogat, ali nikada nije propuštao priliku da nešto utrži. Pa zgrabi njegove novce, napiše nešto na komad papira i preda ga čovjeku:
- Otac pravo govori! Budući da sam oduvijek bio dobar čovjek, prodat ću ti svoje mjestu u Raju na ovaj blagdan! Evo potvrde!
Čovjek uzme papir i pođe svojim putem, a trgovac se ozari od sreće i ponosa što je još jednom sjajno trgovao. Dok se te noći pripremao za počinak u svojoj kući punoj sluga, on ispripovijeda tu priču ženi i naglasi da je zahvaljujući bistroj glavi uspio ostati toliko bogat.
- Stidi se! – reče mu žena. – Tako se ponašati na dan kada se rodio Isus! Smjesta pođi kući tog čovjeka i reci mu da ti vrati taj papir ili više nećeš nogom kročiti u ovu kuću!
Trgovac se uplaši ženine srdžbe i odluči je poslušati. Nakon mnogih upita o kući toga čovjeka, trgovac ga napokon pronađe. Kad je ušao, ugledao je muža i ženu kako sjede za stolom, a papir je stajao između njih.
- Došao sam jer sam pogriješio – reče trgovac. – Vraćam vam novac, a vi mi vratite što sam vam prodao.
- Niste pogriješili – odgovori mu siromah. – Ja sam poslušao očev savjet i znam da je blagoslovljen.
- Ali to je običan papir, nitko ne može prodati svoje mjesto u Raju! Platit ću vam dvostruko da mi ga vratite.
Ali siromah nije htio prodati papir jer je vjerovao u čuda. Malo po malo trgovac je povećavao svotu novaca i došao do deset zlatnika.
- Nećete mi tako malo platiti – reče mu siromah. – Moram svojoj ženi omogućiti dostojanstveni život, a za to mi treba sto zlatnika. To je čudo koje čekam na ovu badnju noć.
Trgovac je bio očajan jer je znao da mu ukućani neće niti večerati niti stići na ponoćku ostane li imalo duže, pa mu na kraju ipak plati onih sto zlatnika i pođe kući s papirom u ruci. Siromašnome se bračnom paru božićno čudo dogodilo. Trgovac je ispunio želju svoje žene. Ali tada trgovčevu ženu obuzmu sumnje: jesam li bila prestroga prema mužu? Odmah po završetku ponoćke ona pođe do župnika i ispriča mu što se dogodilo:
- Oče, moj je muž upoznao nekog čovjeka kojemu ste savjetovali da kupi prvo što mu ponude. Moj je muž pokušao zaraditi lak novac pa mu je na komad papira napisao da mu prodaje svoje mjesto u Raju. Rekla sam mu da neće večerati u našoj kući ne zatraži li od siromaha da mu vrati papir. Ali morao mu je platiti sto zlatnika. Jesam li pretjerala? Je li moguće da mjesto u Raju toliko košta?
- Vaš je muž bio velikodušan na najvažniji dan u životu kršćana. Osim toga, bio je i Božje oruđe pri izvršenju čuda. Ali odgovorit ću na vaše pitanje: kada je svoje mjesto u Raju prodao za nekoliko novčića, ono nije vrijedilo niti toliko. Ali budući da ga je odlučio otkupiti za sto zlatnika samo da razveseli voljenu ženu, jamčim Vam da ono sada vrijedi i mnogo više od toga.
Temeljeno na hasidskoj priči Davida Mandela. Izvor 24sata.hr
0 коментара:
Постави коментар