Danas je Sveti Đorđe - Đurđevdan

Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku veru.

Đurđevdan se u narodu smatra za granicu između zime i leta, praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre useve.

Crkva na ovaj dan obeležava pogubljenje Svetog Georgija, koje se desilo 23. aprila 303. godine.

Đurđevdan je praznik koji se odnosi na narodne običaje, od kojih je glavni pletenje venaca od bilja, umivanje biljem, kupanje na reci.

Jedan od narodnih običaja je i da uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama, i kapije. To se čini da bi godina i dom bili berićetni, "da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru".

Ponegde je običaj da se zelenilom kiti na sam Đurđevdan pre zore, odlazi u prirodu na "đurđevdanski uranak", na neko zgodno mesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored reke.

Na đurđevdanskim urancima mladi se opasuju vrbovim prućem - "da budu napredni kao vrba", kite zdravcem - "da budu zdravi kao zdravac", koprivom "da kopriva opeče bolesti sa njim" i selenom - "da im duša miriše kao selen".


U srpskom narodu poznatiji kao Sveti Đorđe (275-303), čiji je praznik u narodu poznat kao Đurđevdan i jedna je od najčešćih slava pravoslavnih Srba, istorijska je ličnost i živeo je u vreme cara Dioklecijana (284-305), velikog progonitelja pristalica, tada nepriznate, hrisćanske vere.

Ovaj slavni svetitelj rodio se u kući bogatih i časnih roditelja u Kapadokiji. Kada mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu gde je dečak odrastao.

Georgije je već u dvadesetoj godini dospeo do čina tribuna u službi cara Dioklecijana koji je u njega polagao velike nade.

Mladi tribun, kako kaže istorijsko predanje hrišćanske crkve, odvažno je stupio pred cara i saopštio mu da je hrišćanin, čime je započelo njegovo stradanje za veru.

Car Dioklecijan, jedan u rimskih tetrarha, osudio je Georgija na okove, tamnicu i strašna mučenja koja nisu promenila njegova ubeđenja. Pogubljen je 303. godine, ali, kako kaže predanje Crkve, "to nije kraj njegovim javljanjima i čudima".

Pod njegovim uticajem "mnogi su primili veru Hristovu, a među njima i careva žena Aleksandra, glavni žrec Atanasije, zemljoradnik Glikerije, potom Valerije, Donat i Tirin".

Car je osudio na smrt odsecenjem glave i Đorđa i svoju ženu Aleksandru, koja je izdahnula na stratištu pre pogubljenja.

Sveti Đorđe se na srednjevekovnim pravoslavnim freskama slika u odeždi ratnika, sa mačem i krstastim kopljem koji je simbol hrišćanstva, a nekad i u dvorskoj odeždi.

Na pravoslavnim ikonama slika se sveti Georgije na belom konju, kako krstastim kopljem ubija aždaju koja je simbol - nemani paganstva.

Devojka sa carskom krunom u pozadini kompozicije, koju spasava, predstavlja simbol hrišćanske vere za koju se bori sveti Đorđe.

U srednjevekovnim pravoslavnim hramovima i manastirima on je u redu sa svetim ratnicima, borcima za hrišćanstvo, koje predvodi sveti arhangel Mihajlo, predstavnik sila dobra i čistote novozavetne vere.

Đurđevdan je obeležen crvenim slovom u kalendaru SPC kao zapovedni praznik i slavi se uvek 6. maja.

Jedan je od najviše slavljenih praznika kod Srba, a kićenje kapija i ulaznih vrata venčićima od poljskog cveća samo je jedna od svetkovina kojih je više nego na bilo koji drugi prolećni praznik.

Đurđevdan obiluje svetkovinama i obredima iz drevnih, prethrišćanskih vremena pogotovo u stočarskim predelima. U tim krajevima su i do danas sačuvani običaji koji svedoče o svetkovini opšteg buđenja u prirodi - ritualno kupanje, đurđevdanski uranci kraj kladenaca ili česama kao prirodnih svetilišta, devojačko pletenje venaca...

Đurđevdan se uzima i kao završetak zimske i početak letnje polovine godine, a poznato je i da je "Đurđevdanak hajdučki sastanak, a Mitrovdanak hajdučki rastanak".
Share on Google Plus

Astro sajt: Info

INFOrmacije i saveti za ljude otvorenog duha.
    Blogger Comment
    Facebook Comment

0 коментара:

Постави коментар